Očitavanje vrijednosti temperature i pritiska sa mjernih instrumenata u sistemu
- Živan Košarić
- Sep 3, 2019
- 3 min read
Uglavnom na svim kotlovima za centralno grijanje, već su fabrički ugrađeni manometar i termometar za mjerenje pritiska i temperature vode u sistemu. Zbog boljeg praćenja ta dva parametra, uobičajeno je da se ugrađuju još dodatni manometar i termometar negdje na polazni vod, a u nekim slučajevima i na više tačaka u sistemu.
Dodatni instrumenti se ugrađuju tako, da su odmah uočljivi pri ulasku u kotlovnicu, odnosno pri pogledu na razvodni dio instalacije grijanja.
Prilikom mjerenja temperature kod zagrijanog sistema, dolazi do razlike očitane temperature između kotlovskog i vanjskog termometra (na polaznom "vrućem" vodu). Kotlovski termometar može da pokazuje i do 15 C višu temperaturu, ali to ne treba da vas zabrinjava.
Oba termometra su vjerovatno ispravna, a do ove pojave dolazi zbog pozicije gdje su smješteni senzori termometara. Kotlovska posuda sa vodom je izuzetno nepravilnog oblika, pa je i cirkulacija vode kroz tu posudu dosta neravnomjerna. U onom dijelu posude gdje je cirkulacija vode najsporija, temperatura vode će biti i najviša. Upravo na te tačke se montiraju senzori kotlovskih termometara. Tako vanjski termometar pokazuje realnu temperaturu vode koja odlazi u radijatore, a kotlovski termometar u tom trenutku pokazuje temperaturu vode u najtoplijem dijelu kotlovske posude.
Kod hladnog sistema oba termometra bi trebalo da pokazuju približno istu temperaturu.
Prilikom očitavanja pritiska u sistemu, također može doći do razlika između dva instrumenta. Međutim te razlike bi trebale biti minimalne i zavise od toga na kojoj visini su montirani manometri. Ako su npr. dva manometra montirana na visinskoj razlici od 1 metar, donji manometar bi trebao pokazivati viši pritisak za 0,1 bar.
Isto tako na pokazivanje manometra utiče rad cirkulacione pumpe, pa se otklon kazaljke može smanjiti ili povećati za oko 0,1 bar, zavisno od toga kako je manometar montiran naspram pumpe.
Inače pritisak vode u instalaciji grijanja se i kod otvorenog i kod zatvorenog sistema bazira na hidrostatičkom pritisku vodenog stuba (svaki metar visine vodenog stuba – 0,1 bar pritiska). Shodno zakonu o spojenim posudama, pravilo hidrostatičkog pritiska vodenog stuba važi u bilo kojoj tački jedne instalacije centralnog grijanja.
Kod otvorenog sistema se visina vodenog stuba mjeri od manometra, do visine nivoa vode u ekspanzionoj posudi. U ovom slučaju manometri ne igraju neku bitnu ulogu, jer su promjene pritiska pri radu grijanja zanemarive.
Kod zagrijanog sistema visina nivoa vode u ekspanzionoj posudi može narasti za npr. 10 - 20 cm, što pretvoreno u pritisak iznosi 0,01 - 0,02 bara, odnosno predstavlja veličinu koja se ne može ni očitati na gruboj skali manometra grijanja.
Kod zatvorenog sistema se visina vodenog stuba mjeri od manometra, do najviše tačke u sistemu koja mora biti ispunjena vodom. Tome se ubacivanjem vode u instalaciju dodaje još oko 0,2 bara pritiska, što je ekvivalentno kao da ste na najvišoj tački sistema vertikalno montirali jednu cijev dužine 2 metra, koja je ispunjena do vrha sa vodom. Tada možemo reći da je cijeli sistem „potopljen“, odnosno da je u potpunosti ispunjen sa vodom.
Voda se ne može kompresovati poput plina, pa se postavlja pitanje, kako se voda može „upumpati“ u zatvoreni sistem? Jednostavno, skoro svaki element u instalaciji grijanja je više ili manje fleksibilan, pa se na račun neznatnog izobličenja tih komponenti može ubaciti jedna manja količina vode, sve dok se ne postigne zadani pritisak (pri tome se podrazumijeva da je cijeli sistem potpuno odzračen).
Prilikom zagrijavanja zatvorenog sistema voda se širi i pritisak u sistemu varira, iako ekspanziona posuda preuzima taj „višak“ vode. Isto tako vrlo mali gubitak vode uzrokuje vidljivi pad pritiska vode u sistemu. Zato u ovom slučaju manometri igraju važnu ulogu, zbog praćenja ispravnosti rada kompletne instalacije grijanja.
Comments